Vjetroturbine se proizvode u širokom rasponu vertikalne i horizontalne osi. Najmanja turbina se koristi za primjene kao što su punjenje akumulatora za pomoćnu energiju za čamce ili karavane ili za napajanje saobraćajnih znakova upozorenja. Veće turbine se mogu koristiti za davanje doprinosa domaćem snabdijevanju električnom energijom, dok se prodana neiskorištena snaga vraća dobavljaču komunalnih usluga putem električne mreže. Nizovi velikih turbina, poznatih kao vjetroelektrane, postaju sve važniji izvor povremene obnovljive energije i koriste ih mnoge zemlje kao dio strategije za smanjenje njihovog oslanjanja na fosilna goriva. Jedna procjena je tvrdila da je od 2009. godine vjetar imao “najmanju relativnu emisiju stakleničkih plinova, najmanje zahtjeve potrošnje vode i… najpovoljnije socijalne uticaje” u poređenju sa fotonaponskim, hidro, geotermalnim, ugljenim i plinskim.